Ono što je Hrvatima krafna to je Šveđanima semla. Još otkad sam o njoj samo čitala u sklopu predavanja o švedskoj kulturi izgledala je toliko primamljvo da sam je jedva čekala okusiti. Tradicionalno se semla jela samo na dan Velikog Utorka ili na Fettisdag (u prijevodu Debeli dan). U doba neimaštine čovjek bi se tako najeo masne hrane kako bi se potom lakše postilo. U moderno vrijeme Ikea počinje lansirati semle već netom poslije Božićnog ludila što neki smatraju pravim bogohuljem.
Semla je u pravilu vrlo čudan spoj peciva sličnog onom za hamburgere s dodatkom začina kardamoma te punjena smjesom marcipana i tučenog vrhnja.
Baš kao i kod hamburgera, ako se nadjev ne prelijeva na sve strane onda nije prava semla. No, to ponekad može predstavljati i poteškoće. Ako odlučite probati semlu s nogu, radije preskočite, najveći je izazov pristojno je pojesti nasred ulice. Tome je problemu doskočila najstarija slastičarnica u gradu „Tössebageriet“ koja je prva na tržiste lansirala wrap semlu. S istim sastojcima, ali tijesto je laganijeg okusa te se puno bolje prožima s nadjevom i zaista je neusporedivo bolja. Must have ove sezone rekli bi modni kritičari, a i mnogi Štokovljani.
U slastičarnici veličine nekadašnjeg Vinceka iz vremena kada se za sladoled čekalo u redu i potom pogledima ubijalo one koji neptrebno i predugo zauzimaju stolove, tako je i i unutar „Tössebageriet“ slastičarnice. Jedina je razlika što ovdje, Šveđani kakvi jesu, vični stajanju u redu, a za održavanje reda i mira koriste automat s brojevima baš kao u banci. Šokirana, zbunjena, nepripremljena. Ali opet veoma logičan i racionalan način održavanja reda.
U kratko vrijeme koje sam tamo provela (pojam kratko vrijeme u Hrvata koji pije kavu treba svakako uzeti sa zadrškom), brojomat je izbrojao 100 brojeva i to u duplo. Posjetioci, sretnici koji su uspjeli ispuniti stolice svojom prisutnošću , uzdišu od zadovoljstva, komentiraju tu novotariju, uspoređuju wrap semlu s tradicionalnim oblikom i rade selfije kako bi zabilježili trenutak.
Ako se u vrijeme između Božica pa do posta nađete u Stockholmu pod svaku i bez obzira na poprilično visoku cijenu, priuštite si wrap semlu i uz neko dobro štivo ne dajte se smesti zbog zluradih pogleda pridošlica koji vrebaju baš na vaše mjesto. Ne znaju oni koliko prosječan Hrvat može prosjediti uz samo jednu šalicu kave, a o mislima o maksimalnoj iskoristivosti potrošenih kruna da i ne govorimo.
