Nakon skoro dvije godine boravka i studiranja na sjeveru Danske, bilo mi je jako zanimljivo uočiti neke razlike između hrvatske i danske kulture. U raznim situacijama moje su emocije bile prilično podijeljene – nekad mi je to sve bilo previše čudno, nekad bih skroz preferirala njihov način umjesto našeg, a nekad bih ostala totano zbunjena. Razlika ima previše, no ja sam izdvojila pet kojih su mi se činile interesantne.
Opijanje = otvaranje
Za početak, valja napomenuti da su Danci sve ono što čujete – ako uopće slušate.
Hladan narod i jako introvertirani ljudi koji vam se nikada neće prvi obratiti, s odličnim obrazovnim sustavom i visokim plaćama. Međutim, trik koji sam doznala u svojim prvim mjesecima na sjeveru i koji su mi sami Danci potvrdili – s Dancima se trebate napiti i tek tada ćete ih upoznati u drugačijem svjetlu. Na prvu mi je to bilo smiješno, povezala sam to i s našim balkanskim mentalitetom pa sam shvatila – okej pa i mi to nekako radimo – i pokušala eksperimentirati. Kod nas je normalno da se ljudi tada opuste i otvore, no većinom će biti isti veseljaci i dan poslije, no ovdje je promjena drastična. Kada se jednom napijete s dancem, on će vam pokazati svoju pravu osobnost i ostati takav zauvijek. Bez šale.
Pretpostavljam da je to neki filter koji oslobode da mogu pokazati svoje “pravo ja”, bez neke ozbiljne maske. Ako vas zanima što najviše piju to je obično piva, neki biljni likeri i rakije (užasne verzije Pelinkovca ili loze) ili zanimljiva pića s kavom (Irish Coffee ili White Russian).
“Pusti me, ne diraj me, nemoj pričat sa mnom i ne želim se družit”
Kao što sam ranije spomenula, većina ljudi je jako introvertirana. Vole bit sami, i često koriste frazu “pusti me, ne diraj me, nemoj pričat sa mnom i ne želim se družit”. Naravno, to se događa svugdje u svijetu, no ovdje je jako izraženo i ljudi se toga ozbiljno drže. Na početku mi je bilo jako teško razumijeti kako se ljudi mogu zatvoriti u sobu i ne pričati ni sa kim 6 dana, ali s vremenom sam shvatila kako funkcionirati u takvome društvu. Uvijek im treba pristupiti polako i otvoreno i nikako forisrati druženja. To ne znači da vas ne vole ili da niste više prijatelji, nego je kultura jednostavno takva. Vjerujem da je i važan faktor vrijeme jer kada nije sunčano, puše, pada kiša i sve je sivo 70% vremena u godini, lako je razumijeti zašto se ljudima jednostavno ne da. Međutim, njima to odgovara, pretvara se u danski „hygge“ sa čajem, dekicom i dobrom knjigom. Što ne zvuči tako loše, jel da?
Red, rad i disciplina
Vjerojatno najveća razlika između nas i Danaca je disciplina. Taj narod je toliko kulturan, miran i drži se pravila „ko pijan plota.“ Nevjerojatno mi je izaći na glavnu cestu i primjetiti da nitko ne trubi, svatko se drži svoje trake i razumije da postoje i spori vozači. Bilo mi je jako interesantno primjetiti kako dućani postavljaju izložbena kolica sa svojim proizvodima ispred dućana, bilo to mobiteli ili kruške. Nema kamera, nema zaštitara i nema krađe – ljudima to jednostavno ne pada na pamet. Spomenula sam taj primjer nekim danskim prijateljima i rekla kako bi kod nas u Hrvatskoj to nestalo u 5 minuta, oni su samo ostali začuđeni i pitali “ali zašto, šta će im?“ Naravno, kod nas bi se svi Hrvati bacili u poduzetničke vode i preprodali mobitele te zaradili dobre novce. Ispada da Danci jednostavno nemaju potrebu uzimati nešto što nije njihovo i što im zapravo ne treba. Valja napomenuti da iako im je normalno radno vrijeme od 10 do 15, imaju znatno veće plaće od naših pa si stoga i mogu priuštiti mobitele i kruške kakve žele.
Ekološki maslac
Prva stvar koja se može primjetiti kod danske hrane jest da je 80% hrane ekološki uzgojeno. Ljudi su naviknuti i uvijek preferiraju kupovati ekološki ili danski uzgojenu hranu i zapravo stalo im je što konzumiraju. Ljudi su zaista „fit“, a na policama dućana može se pronaći na stotine zdravih namirnica i alternative što im omogućava bolji i zdraviji način prehrane. Većina njih preferira kuhati umjesto jesti po restoranima jer je većini to nepotrebno trošenje novaca.
Međutim, jako zanimljivo kod Danaca je da na sve stavljaju maslac, a kruh s maslacem jednu stalno, gotovo svakodnevno. No to su često ti “low-fat” maslaci, da se slučajno ne bi konzumirali previše masti, isto kao i s mlijekom – najviše se kupuje ono od 0,4% ili 0,1% masti.
Stipendijaaaaaa za studente!!
Jedan od najvažnijih razloga zbog kojeg se puno mladih odluči za studij u Danskoj je blažena stipendija tzv. SU.
S tom stipendijom studenti su u mogućnosti platiti sami svoj stan, hranu i režije i tako se što prije osamostaliti i krenuti u život. Kao internacionalni student pravilo je da treba imati studentski posao, odraditi minimalno 44 sata mjesečno (čitaj možeš raditi npr. samo preko vikenda) i zaradiš si stipendiju. Valja napomenuti da nije uvijek tako lako naći dobar posao i uvjete te da je definitivno najbitniji faktor „networking.“ Novi prijatelji, upoznavanja i širenje svoje društvene mreže stvarno olakšava pronalazak posla što znači da nema vremena za sram. Pričaj s ljudima, reci da tražiš posao i guraj se koliko god treba jer bitno je da se pobrineš sam/a za sebe. Ovisno kako se poslože porezi, stipendija može iznositi od 5500 do 6000 kruna (isto koliko i kuna) što je savršeni iznos ako dijeliš stan i troškove. Kod Danaca, imati određeni broj sati nije nužan faktor jer oni dobivaju stipendiju samo zato što su Danci.
Naravno, ovo su samo neke razlike, ima ih još jako puno. Ne mogu se odlučiti gdje je bolje niti gdje je gore, bitno je samo da je dosta različito. Meni je jako zanimljivo naučiti neke nove stvari, promotriti stvari iz različite perspektive i shvatiti kako neke stvari koje su meni “normalne” drugima možda nisu. Ovakva iskustva nam pomažu da poštujemo i shvatimo tuđe tradicije, ali i da nikad ne zaboravimo naše. Stoga, preporuka za sve da se odvaže na ovakav put i iskoriste sve mogućnosti koje im se pružaju!
