U Hrvatskoj je sve podređeno ispijanju kave. Svi znamo da se tu ne radi o samoj radnji ispijanja kave, koliko o društvenom životu svakoga Hrvata. Jer kod nas se sve odvija „na kavi.“ Prvi spojevi, intervjui za posao, druženja s prijateljima ili promišljanja o životu i egzistencijalnim pitanjima.

 U Engleskoj je kava nužno zlo. Svi je piju ne kako bi uživali u njoj, nego kako bi ostali budni. Dakle, nezamislivo je u Engleskoj popiti kavu između predavanja. Vrijeme između predavanja služi kako bi se nešto pojelo i kupilo kavu koja će se ispijati tijekom predavanja, nikako između ili umjesto predavanja.

Stoga ne čudi što je u Engleskoj, zemlji bez „kulture kave“ sam okus kave, najblaže rečeno, loš. To svakom prosječnom Hrvatu predstavlja izazov i kulturološki šok. Naravno, postoji mogućnost slanja paketa poštom koji nužno sadržava kavu i cigarete. Jer cigarete su cca 90 kn, a tko još pije hrvatsku kavu bez cigarete?

Čaj je slaba alternativa kavi jer kako uopće pričati o bilo čemu uz čaj?

Ipak, nije sve tako turobno i melankolično. Kava je često prva stepenica sklapanja prijateljstava s narodima koji također vole uživati u njoj. Poput Turaka, Libanonaca i Grka. Takva se prijateljstva često pretvaraju u zasjedanja uz džezve i prepirke pijemo li zapravo tursku ili arapsku kavu.

Promocija Hrvatske svakako se odvija i kroz kavu, tako da tu kulturološku razliku u ispijanju kave između Hrvata i Engleza možete doživljavati kao jednu od niza prilika za promociju Hrvatske i života u Lijepoj našoj.