Moj put do studija u inozemstvu bio je prepun uspona i padova; zahtijevao je puno truda i odricanja, ali sam na kraju postao bogatiji za jedno predivno, predivno iskustvo. Kao maturanta dvojezičnog programa XVI. gimnazije, jedan naoko svakodnevan događaj zauvijek mi je promijenio život. Prijatelj moje majke stavio me u kontakt s rođakinjom svoje žene koja je tada radila u „admissions officeu“ Harvarda – ova pomalo komična veza učinila je ogromnu prevagu. Isprva me bilo užasno strah, nisam bio siguran koliko bih se snašao na studiju u inozemstvu. Na svu sreću, uz pomoć gospođe s Harvarda i Instituta za razvoj obrazovanja, na vrijeme sam došao do potrebnih informacija i na brzinu napravio aplikaciju. Pomalo nadobudno, Harvard je bio jedini fakultet koji sam prijavio.
Nakon par mjeseci iščekivanja, dobio sam odbijenicu. Odmah sam se othrvao razočaranju i pokušao saznati kako poboljšati aplikaciju za drugi ciklus prijava godinu dana poslije. Među fakultete koje sam upisivao gledao sam one koji su u mogućnosti svojim studentima pružiti „financial aid“, u suprotnome sumnjam da bi moja obitelj mogla priuštiti plaćati mi studij u inozemstvu općenito, a pogotovo u Americi.
Jedan od fakulteta koji mi je zapeo za oko bio je New York University Abu Dhabi. Budući da je riječ o američkom fakultetu, proces apliciranja je isti kao za bilo koji drugi američki fakultet što je uvelike olakšalo moju prijavu. Osoblje NYU Abu Dhabi spremno je odgovaralo na sve moje upite i nedoumice, i igrali su veliku ulogu u mojoj odluci da se prijavim. Slično kao i s Harvardom godinu prije, kroz moju glavu prolazile su tisuće „što ako?“ pitanja. Međutim, shvatio sam da ako ne pošaljem aplikaciju, odgovor već u startu „ne“, te sam odlučio dovršiti prijavu.
Nekoliko mjeseci kasnije, i nakon uspješno obavljenih intervjua u Abu Dhabiju, na moj e-mail stigla je ponuda za koju nikada nisam mislio da će se obistiniti – postat ću student NYU Abu Dhabi s punom stipendijom! Ponekad ne mogu vjerovati da se ovo poglavlje mog života gotovo nije ni dogodilo zbog straha od apliciranja; ključ je pronaći dobre resurse i informacije kako što bolje pripremiti prijavu i aplicirati usprkos strahu.
Zahvaljujući velikodušnoj stipendiji, sljedeće četiri godine proveo sam maksimalno fokusiran na svoj akademski put. Znam da su prilike poput ove koja se meni otvorila meni prilično rijetke, ali postoje. Vjerujem da u Hrvatskoj postoje stotine nadarenih studenata i srednjoškolaca koji su i više nego kvalificirani za stipendije na vrhunskim sveučilištima i sposobni svijet ostaviti bez daha!
Zahvaljujući jedinstvenoj strukturi studija na New York Universityju, imao sam priliku studirati u čak pet država. Naime, studenti NYU Abu Dhabija imaju pravo do dva semestra provesti izvan matičnog kampusa (tzv. Study Away Semesters), a postoje i obavezni „January Terms“ tijekom kojih se jedan kolegij intenzivno održava kroz cijeli siječanj. U ostatku teksta donosim nekoliko osvrta na tri grada u kojima sam proveo barem jedan semestar, Abu Dhabi, Buenos Aires i New York City.
Abu Dhabi
U Abu Dhabiju proveo sam najviše vremena, i jedna od najupečatljivijih stvari koje sam tamo vidio je kojom brzinom se stvari razvijaju u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Živio sam na otoku Saadiyat u novoizgrađenom kampusu NYU Abu Dhabi, dovršenom nekoliko mjeseci prije mog dolaska. U tom trenutku na otoku nije bilo skoro ničega; do mog odlaska iz Emirata otok je od pustinje postao dom nekoliko hotela, rezidencijalnih zgrada, četvrti i poznatom Louvre Abu Dhabiju (omiljenoj pozadini za Instagram naslikavanja studenata). Budući da je kampus fizički odvojen od glavnog djela grada, studenti kampusu tepaju da je „Saadiyat bubble“. To je donekle i istina, u rezidencijalnim koledžima ne živi puno Emiraćana, a i atmosfera je u mnogočemu relaksiranija nego u drugim mjestima u gradu.
Emiraćanska kultura se u nekim aspektima jako razlikuje od hrvatske, ali te razlike su često pretjerane i uvelike interpretirane bez ikakvog razumijevanja za lokalni društveno-povijesni kontekst – samo o predrasudama o UAE mogao bih napisati blog! Ukratko, UAE je jedna sređena i bogata zemlja i daleko najsigurnije mjesto u kojem sam imao priliku živjeti.
Bio sam jedini student iz Hrvatske u mojoj generaciji (sve skupa nas nikada nije bilo više od 3-4 u Abu Dhabiju u istom trenutku): ta činjenica je bila jednakim djelom zastrašujuća i uzbudljiva. S jedne strane, ponekad sam se osjećao usamljeno odjednom se našavši na kampusu sa studentima iz preko 100 različitih zemalja bez ljudi iz istog zaleđa; s druge strane, mnogima sam bio prvi (možda i jedini?) Hrvat kojeg su upoznali. Iznenadio sam se koliko ljudi zapravo zna za Hrvatsku, i koliko je ljudi želi posjetiti, i uvijek sam se trudio što bolje izvršiti svoju ulogu neformalnog ambasadora Lijepe Naše.
Ljepota studiranja na mjestu poput NYUAD je što učenje ne prestaje izlaskom iz predavaonice: svaki razgovor s kolegama ili profesorima može otkriti ponešto o nekom drugom kutku zemlje, drugim kulturama, idejama i iskustvima. Tijekom 4 godine imao sam priliku dijeliti istu sobu sa studentima iz petnaestak različitih država. Nešto jednostavno poput šalice čaja nakon napornog dana može biti prozor u potpuno nove svjetove, ali i dati uvid u našu zajedničku ljudskost.
Atmosfera u učionama i predavaonicama je neusporedivo opuštenija nego u Hrvatskoj. Na početku mi je to predstavljalo jednu vrstu kulturnog šoka, vidjeti kolege kako na seminare dolaze u pidžami ili pričati s profesorima koji bi nerijetko i inzistirali da ih zovem imenom. Ubrzo sam se navikao na ovakav prisniji odnos s profesorima, i dan danas sam s mnogima u kontaktu.
Abu Dhabi je grad u kojem je prilično neobično kao student provoditi slobodno vrijeme. To je grad čiji su sadržaji grubo podijeljeni u dvije skupine – vrlo ekskluzivna mjesta poput hotelskih barova i šljakerska mjesta gdje se može najesti za 4 kune. Sredinu je vrlo teško pronaći. Najčešća mjesta okupljanja za ljude koji žive u Abu Dhabiju zapravo su trgovački centri, jer je većina godine nepodnošljivo vruća. Hrvatska zajednica postoji i za aktivnosti se često dogovaraju u Facebook grupi. Ljudi većinom žive u Dubaiju, tako da sam nekoliko puta otišao i na organizirano gledanje utakmica svjetskog prvenstva.
Buenos Aires
Jedini savjet koji bih dao nekome tko se sprema na put u Argentinu, ili Južnu Ameriku općenito je – ostavite sva očekivanja i stereotipe kod kuće. Teško mi je taj semestar sažeti u ovom blogu, to je iskustvo o kojem mogu pričati danima.
NYU Buenos Aires smješten je u središtu grada u zgradi koja je prije bila ambasada Angole. Zbog nedostatka studentskog smještaja studenti žive s argentinskim obiteljima. Život s obitelji naravno u određenim pogledima limitira, ali je za mene ovo bilo odlično iskustvo i prilika za vježbanje španjolskog jezika. Budući da sam učio španjolski u srednjoj školi, nisam bio potpuno nepripremljen; iako mi je nedostajalo prakse i svakodnevnih izraza, rekao bih da sam imao odličnu bazu na kojoj sam mogao graditi ta četiri mjeseca.
Znanje španjolskog esencijalno je za dobar provod u većini Latinske Amerike, ovo ne mogu dovoljno naglasiti. Neki od mojih kolega s NYU Abu Dhabi su imali potpuno suprotno iskustvo mojem samo zato jer ih je neznanje španjolskog jezika ograničavalo u svakodnevnoj komunikaciji. Iako nije nemoguće upoznati govornike engleskog jezika (Buenos Aires ima veliku britansku zajednicu koja taj jezik i dalje njeguje), većina ljudi služi se samo španjolskim.
Budući da su Argentinci općenito vrlo komunikativni – normalno je upoznati nove ljude na svakom izlasku iz kuće – prilike za vježbanje pričanja su neiscrpne. Međutim, vidio sam da moji kolege početnici vrlo teško savladavaju jezik. Lokalni dijalekt španjolskog iznimno je neobičan ostalim govornicima španjolskog – kada pričam španjolski, na meni se još uvijek osjeti da sam živio u Buenos Airesu. Do sada mi je to bio odličan „icebreaker“ kada upoznajem govornike španjolskog jezika!
Sam grad je ogroman, i normalno je provesti i preko par sati u javnom prijevozu kako bi se došlo do drugog dijela grada. Grad je relativno nesiguran i u pojedine četvrti bolje je i ne pomišljati ulaziti. Određen nivo opreza na ulici je nužan. S druge strane, postoje i mnoge predrasude o određenim mjestima: na primjer, učlanio sam se u boksački klub u četvrti Almagro koja graniči s četvrti Recoleta u kojoj sam živio. Kako ova četvrt nije na dobrom glasu, moji ukućani Argentinci nikada nisu bili tamo, dok sam ja u taj dio grada išao i do četiri puta tjedno!
New York
Ljudi me često pitaju kako mi je bilo u New Yorku, s tonom u glasu kao da očekuju da im potvrdim pretpostavku da mi je bilo izvanredno. Ustvari, trebalo mi je jako dugo vremena da se naviknem na život u New Yorku prije nego sam zbilja počeo uživati u njemu. Nakon Buenos Airesa, mislio sam da sam spreman na život u bilo kojem divovskom gradu; međutim, razlike između ova dva grada su ogromne. New York je, istina, sigurniji, ali ljudi su općenito puno zatvoreniji, gotovo neprijateljski raspoloženi.
Razliku u općem mentalitetu možda sam najbolje vidio u boksačkim klubovima: iako smo u Buenos Airesu torbe vadili iz svlačionice kao mjeru predostrožnosti od krađe, ljudi s kojima sam trenirao su bili vrlo prijateljski nastrojeni i puni savjeta (ne nužno vezanih za boks, nego i za mjesta koja trebam posjetiti itd.), a i s trenerom sam prijatelj na Facebooku. S druge strane, u New Yorku sam se osjećao primarno kao mušterija, i jedini ljudi s kojima sam uspio razviti kakav-takav odnos bili su moj sparing-partner, dečko s Martiniquea koji je odrastao u Francuskoj i trener, rođeni Njujorčanin kojem sam se dopao jer je jednom prilikom izgubio meč od Hrvata.
U New Yorku ne nedostaje sadržaja kojima se može popuniti slobodno vrijeme. Semestar u New Yorku je akademski bio jedan od najzahtjevnijih, i akademski zadaci preuzeli većinu mog vremena, tako da sam neke turističke atrakcije poput Times Squarea prvi put posjetio tek krajem semestra. Iako se čini kao grad u kojem postoji sve na svijetu, naći pristojan kafić koji nudi iskustvo pijenja kave kao u Zagrebu gotovo je nemoguće. Mjesta koja prodaju najbolju kavu obično su male kavanice s 2-3 stola, i u tim situacijama su Google Maps i malo strpljenja bili moji najbolji prijatelji.
New York University zauzima ogroman prostor usred Lower Manhattana, i jedna od stvari koje su mi se najviše dopale je živahna studentska kultura. Zbog općenito visokih cijena, studenti se najčešće druže u stanovima, ili na „rooftop partyjima“. Na taj način sam upoznao najviše ljudi i vidjeti mjesta u gradu u koja turisti općenito ne zalaze. Upoznao sam puno Amerikanaca koji su bili u Hrvatskoj i zapravo se začudio koliko dobro su ljudi općenito informirani o nama – upoznao sam samo jednu osobu koja je mislila da je Hrvatska dio Rusije i slično.
Zaključak
Studiranje u inozemstvu je jedinstveno iskustvo koje mi je već sada duboko obilježilo život. Uz vrhunsko obrazovanje dobio sam priliku usavršiti dva strana jezika i upoznati mnoge države i kulture, steći prijatelje iz cijelog svijeta i približiti im Hrvatsku. Iz prve ruke sam naučio da je svijet puno veći od Hrvatske i njenih problema, ali uz novu perspektivu ne prestajem mariti za hrvatsku svakodnevnicu. Baš naprotiv, imam osjećaj da o nekim stvarima koje su u RH zanemarene imam prilično formirano mišljenje. To je za mene bogatstvo koje dobijemo studiranjem u inozemstvu: svježa perspektiva koju se nadam i dalje dijeliti u svojoj zajednici i tako je dalje obogaćivati.
